no easy way out

Da vam iskreno kažem do prije 2 godine nisam ni pomislio na taj pojam, ali u zadnjih godinu dana sam se jako često susretao s njime. Iz tih mojih susreta s predrasudama zaključio sam da mi se ni malo ne sviđaju. Znam da sam i ja ponekad imao predrasude o nekome ili nečemu, da kažem da nisam svi bi znali da lažem. Ali u zadnje vrijeme sam ih izbacio iz sebe i nastojim se najprije informirati pa tek onda iznositi neka svoja mišljenja. Po meni ne postoje dobre predrasude jer ako imaš predrasudu o nekome da je dobar, pa onda saznaš da nije razočaraš se; a opet u drugom slučaju ako imaš mišljenje da je neko loš, pa se ispostavi da je dobar bude ti žao što si loše govorio i mislio o toj osobi. Imam jedan primjer s faksa: za jednog dečka svi misle da nije normalan samo zato što ima dugu kosu, ne voli nogomet i voli šah, ja sam odlučio upoznati se s njime, a ne ostati na takvim predrasudama kakve svi o njemu imaju. I kad sam ga upoznao zaključio sam da je lik sasvim OK! Ovaj primjer je jako utjecao na mene i zato ne volim predrasude.
P.S.
I moj stari ima predrasude o nekim mojim prijateljima koje po meni nisu uredu jer ih on ne zna koliko i ja. Ne bi meni smetalo da on te predrasude zadrži za sebe(čovjeku ne možeš zabraniti da ima predrasude), ali mi smeta što ih iznosi preda mnom i drugima.
pozzz svima koje znam i koje posjete blog!!!
Pusa Sandri.

Jeste li ikada poželjeli vratiti se u dane kada ste bili samo mala dječica iz vrtića?
Ja jesam, jer kad malo razmislim što mi je tad falilo - baš ništa!
Nisam morao učiti, ići u školu, raditi po kući, a bome i oko nje. Jedini zadatak mi je bio, kao i većini vas, da se igram i drugima stvaram probleme. A sada toga više nema. Svakim danom je sve manje vremena za igru - nažalost. Kad pomislim na te dane kad sam bio klinac namame osmijeh na moje lice koje više nije tako meko i nježno kao što je u tim danima bilo.
Vjerujem da svatko ima barem jednu lijepu uspomenu iz djetinjstva. Ja ih imam više i zato mi to razdoblje života jako nedostaje. Nikada neću zaboraviti Ninja kornjače, Tom i Jerry-ja, Zekoslava mrkvu, Pticu trkačicu, Conana, Baltazara, Mickey Mouse-a itd.
A što vi nikada nećete zaboraviti?
Što je vama ostalo u pamćenju iz tih vremena?
Poooozzzzz.

Što da vam kažem o ovome danu neki ga vole, neki ga ne vole! Iskreno ovo je prvo valentinovo u mome životu koje ću provesti u vezi . Tako da mogu reći da mi do danas Valentinovo i nije baš bio sretan dan, ali ova godina je drukčija jer sam trenutno u dosta dugoj vezi. Ja i Sandra smo u vezi skoro 7mj. i jako nam je lijepo. Ja nju jako volim, a mislim da i ona mene jako voli tj. vjerujem joj jer mi je ona to rekla. Žao mi je svih ljudi koji na današnji dan nemaju koga zagrliti i nemaju nikogda njih neko zagrli. Zato što znam kako je to - dodje ti da se (slika govori tisucu riječi) pozdrav svima koji su zaljubljeni, a onima koji nisu sljedeće godine više sreće. Ljubavi volim te i šaljem ti veliki .


Prigodna pjesma:

Colonia-Obican dan

˝Noćas nasloni glavu na moje rame i reci mi sve
Otjeraj vjetar što već tjednima tuče i ubija me
Svi su mi sati postali ko jedan ne podnosim ih
Ljeto je skrilo svoje obzore modre u satima tim

Poljubi me
Neka mi sunce u srcu osvane

Ne tražim puno samo jedan mali običan dan
U tvome naručju negdje daleko od svih
Samo jedan mali običan dan
Negdje uz pjesmu valova
Ne tražim puno samo jedan mali običan dan
U tvome zagrljaju daleko od svih
Samo jedan mali običan dan
Negdje uz pjesmu valova

Svi su mi sati postali ko jedan ne podnosim ih
Ljeto je skrilo svoje obzore modre u satima tim

Aaapoljubi me
I neka mi sunce u srcu osvane

Ne tražim puno samo jedan mali običan dan
U tvome naručju negdje daleko od svih
Samo jedan mali običan dan
Negdje uz pjesmu valova
Ne tražim puno samo jedan mali običan dan
U tvome zagrljaju daleko od svih
Samo jedan mali običan dan
Negdje uz pjesmu valova.˝

Fax !!! Što da vam kažem. Ima svoje prednosti i mane. Nije studentski život ni tako loš. Imaš x-icu i zbog toga misliš da si faca. Nekom logikom bi hrana trebala biti jeftinija, ali kod nas u Vukovaru to baš i nije tako. Kod nas kad dođeš jest na x-icu moraš potrošit minimalno 7kn, a kad sam jedan dan otišao do Osijeka najeo sam sa za 4kn. Ali dosta o tome to nije tema o kojoj sam htio pisati, nego o tome trebam li nastaviti studirati ili ne? Starci su mi neki dan (zbog malo položenih ispita) srali kako bi bilo bolje da se ispišem jer bez veze troše novac na to. A odmah su i nadodali da ću ako se ispišem morat svaki dan ustajat u 07:00h, radit po kući i oko nje, tražiti posao da skratim žele reći da sam u tom slučaju najebo. A baš sam se htio ispisati ali su me sada doveli u nedoumicu. Pa bih volio da mi vi pomognete. Da nastavim studirati ili ne? Cijenim svačije mišljenje tako da se slobodno izjasnite. Pozz ! ! !

Zagrljaj ili poljubac?
Poljubac u zagrljaju.

Pepsi ili Cola?
Cola!!!

Čokolada ili vanilija?
Oboje, kako kada.

Prijatelj ili ljubav?
Ljubav, ali i prijatelji su važni.

Ljubav ili novac?
Ljubav je na prvom mjestu, a novac na drugom.

Osobnost ili izgled?
Oboje je važno, najbolje je podjednako.

Boja oči i kose kod cure?
Brinete smeđih očiju su mi naj…

Visina kod cure?
To mi ne igra nikakvu ulogu.

Piercing ili tatoo?
Nemam ni jedno ni drugo, možda bi želio tatoo ali mali.

Hot ili cute?
Cute definitivno, nešto najbolje na curi.

Što se nalazi ispod tvog kreveta?
Ništa posebno, samo dva utega, ne preteška.

Najbolji frend i frendica?
Josip(Eky), njegova sestra Aneta. Otpisani s ove liste: Vlatko, Kristina (više mi nisu najbolji)

Jesi li zaljubljen?
Da, do ušiju u svoju curu.

Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled?
Da, jer sam to iskusio.

Zadnja osoba koju si poljubio, posvetio joj pažnju, zadovoljio je?
Moja cura (Saky)

Zadnja osoba koja ti je rekla da te voli?
Isti odgovor kao i na prethodno pitanje. (Saky)

Postoji li osoba koja ti je slomila srce?
Pa polovično, ali ga je neko i izliječio.

Bez čega ne možeš živjeti?
Kisika i moje slatkice Saky.

Bi li htjeo imati djecu, oženiti se?
Obavezno, ali ima još vremena za to.

Vjeruješ li u ono što radiš?
Većinom!

Zadnji film koji si gledao u kinu je...
Nisam siguran jeli Spiderman 3 ili Pirates of the Caribbean 3: At World´s End!!!

Tvoj najveći strah?
Smrt!

Prva pomisao kad se probudiš ti je...
Koliko je sati? Ne da mi se na fax!

Imaš li dobar kontakt s roditeljima?
Imam… većinom ali ne uvijek!

Da mogu birati bilo koju curu na svijetu, izabrao bih...
Jer baš mora biti jedna, ja imam 2. Jednu već imam tako da se može reći da sam sretnik, a druga je moja best glumica pa vi mislite.

Bježiš li katkad u neki drugi svijet mašte?
Ponekad dok sam budan, ali većinom u snovima.

Ljudi ja sam odgovorio na ovaj izazov morao sam jer sam pročitao svoje ime bloga na Ekyjevom postu…

Evo mene opet, ali ovoga puta dolazim s novim temama. Po naslovu sudeći ne baš lijepim, ali što se može. Prošli tjedan me sastavila prehlada i to onako pravski, imao sam temperaturu 39,5°C, gorio sam. Onako usput idući tjedan počinju ispiti na faxu što ne sluti na dobro. Usput nezadovoljan sam prolaznosti kroz kolokvije, samo 1 od 6 predmeta. I tako sve nešto ništa s ničim. Jedino što mi dobro ide to je ljubavni život, nadam se da će tako i ostat. Uživam biti u vezi sa svojom dragom, tako da mogu reći da mi je prošla godina bila najbolja što se tiče ljubavi, nadam se da će se i u ovoj tako nastaviti, jer želim u ovoj vezi provesti još jako puno. Usput pozdrav mojoj normalnoj budali! Nadam se da se zbog ovoga neće ljutiti. pozz ljudi do sljedećeg posta

Ulazimo u Francusku oko podneva i vozamo se po Azurnoj obali. Dolazimo u Cannes i obilazimo ga. Nakon toga odlazimo u Nicu. Tamo odsjedamo u našem novom hotelu. I nakon sat vremena odmora krećemo u Monte Carlo. Dok smo se vozili bio je užitak voziti se po stazi po kojoj će za mjesec dana juriti bolidi Formule 1. Kada smo se iskrcali iz busa krenuli smo prema velikom Casinu, a putem smo naišli na jako zanimljive modele automobila. Kada smo došli pred Casino dočekao nas je prizor koji smo do tada mogli vidjeti samo u video igricama.
Da ne pretjerujem oko 50 jako pretjerano skupih auta od kojih se jednostavno nije mogao izabrati najbolji, jer su takvi zapravo bili svi. Jedan moj prijatelj(Seve) koji je bio jako očaran onime što vidi skinuo je šiltericu, stavio ju ispred prsa i počeo je prositi da ga citiram: ˝dajte mi 1000€ nemam šta jest˝. Šta da vam kažem osim da je lik legenda. I zamislite šta se dogodilo nakon 5min. ugledali smo kako dolazi FIĆO. Neki su se čak i slikali uz Fiću, čisto iz sprdnje. Bilo nam je žao što nismo mogli ući u Casino, a nismo mogli zato što nitko nije ispunjavao uvjete, a to su imao cipele, odijelo i kravatu(zamislite Hrvati, a ni jedan nema kravatu). Polako oko 01:00 krećemo nazad za Nicu na spavanje. Ujutro smo dobili neki jadan doručak, a nakon toga smo otišli do dućana da si kupimo sokove za nastavak putovanja i zamislite na šta smo naišli: Black Cola-Cola s kavom, Cola od naranče, Cola od limete i slične gluposti na koje smo ostali paf. U poslijepodnevnim satima dolazimo u Italiju, obilazimo Padovu uglavnom ništa zanimljivo. Nakon toga dolazimo u Veneciju, ali već je pao mrak tako da i nije bio neki doživljaj. Svi smo bili jako gladni i tada je nas 50ak okupiralo Veneciju u potrazi za hranom. Nas 15ak je imalo jako veliku sreću jer smo naišli na McDonald's koji se zatvarao pa su nam besplatno podijelili sve što nisu uspjeli prodati, tako da smo se doslovno nažderali. Vračamo se brodom do busa i busom krećemo za Sloveniju koju nitko nije ni primijetio jer su svi utonuli u dubok san. Negdje oko 07:00h dolazimo u naš Vukovar, pomalo sretni jer ga nismo vidjeli 10 dana, a pomalo tužni jer je maturalac završio.
To bi bilo to što se tiče teme ludo i nezaboravno, nadam se da vam je bilo bar upola zabavno kao što je meni bilo opisivati vam je. BOK!!!

Francusku smo prošli tokom noći, a ujutro smo ušli u Španjolsku. Malo smo se vozali po okolnim mjestima jer smo u hotel smjeli odsjesti tek u 11h. Kada smo došli u hotel prvo smo jeli, a potom smo se bacili u naše krevete. Već tada je došlo do problema: na Ekijevom krevetu su se savile noge, a na Marinkovom su poispadale letve koje su držale dušek(jogi) . Ja sam imao najviše sreće jer je moj krevet bio ispravan . Nas trojica smo jedini bili na 4. katu, a soba nam je bila ispod bazena, jer se na krovu nalazio bazen. Što se tiče smještaja moglo bi se reći solidno loše, a što se tiče hrane reći ću samo to da sam od svega jeo samo pomfrit svaki dan pa mi je već počeo izlazit na uši. Mjesto u kojem smo odsjeli ( Lloret de mar po našem Lloret de čmar) bilo je jako lijepo i pristupačno , čak su cijene ravnomjerne s našim u Hrvatskoj. Noćni život je ludnica, pogotovo blesavi Englezi koji su svaku veće pravili karneval. Par puta smo tokom večeri bili ponuđeni da kupimo hašiš ali nas to nikada nije privlačilo pa smo jadnog nigera hladno odbili odmahivanjem. Disco se nalazio na svakih dvadeset metara tako da nam je bilo jako teško se odlučiti u koji sjesti i prepustiti se užitku.
Pošto je bio 4. mjesec nije baš bilo vrijeme za kupanje nismo baš imali priliku okusiti more ( uvijek postoji ALI), ali mi smo se odlučili da ćemo bar 5min. provesti u moru tako da smo zadnji dan to i napravili samo u plićaku (taj dan su valovi dosezali našu visinu). Najluđe je bilo kad je Seveta prekrio val, a kad se val povukao više ni njega nije bilo. Nakon sto se jedva domogao kopna više se nije usudio ući u vodu. Večer prije odlaska organizirali smo Nutela party (Seve , Bero, Zoro, Eky, Marinko i Ja) u našoj sobi. Kupili smo dvije velike Nutele i mazali na kruh koji smo prošvercali iz kuhinje. Sljedeće jutro krenuli smo u 9h iz hotela prema parkiralištu na autobus koji se zaputio prema Francuskoj.
Povratak kući ću opisati u sljedećem postu jer je ovaj i ovako predugačak. Booook!

Sta mislite sto bi trebalo biti pod tim naslovom? Pa maturalac naravno! Znam da je to bilo u 4. mjesecu, ali to jednostavno mora biti objavljeno pa makar i bilo s ovolikim zakasnjenjem. Pa da krenemo! 7.4.2007. Bus krenio je od nase skole u pravcu Spanjolske. Ne moram vam ni opisivat kakva je bila atmosfera u busu.
8.4.2007. Prvo odrediste bila je Verona uglavnom nista narucito, a potom Gardaland. To je bio jedan od najludjih dijelova maturalca. Bili smo na vlaku smrti, slobodnom padu, 4D kinu i ostalim adrenalinskim voznjama. Jedino nas je malo zezalo sto je bila jako velika guzva, posto je taj dan bio Uskrs.
Na vlak smrti smo cekali 1 sat i za vrijeme cekanja smo se premisljali o odustanku, ali smo na kraju skupili snage za taj podvig. Ja i Eky sin smo sjedili u 2. vagonu. Jedino sto smo si rekli prije pokretanja je bilo ˝expert luck˝. I krenuli smo u nepovrat. Kada je vlak bio u punoj brzini mislio sam da je moj duh izisao iz tijela. Bilo je to jednostavno receno nevjerojatno. A kada smo zavrsili s voznjom vidjeli smo slike nasih lica za vrijeme voznje i nisu bas bila za pohvalu vjerujte.
Slobodni pad! Strava i uzas! Opet smo se ja i Eky sin odvazili na nesto jako strasno. Ne moram ni govoriti da mi je u nekim trenucima bilo zao sto sam pristao na to, ali sada bi to vrlo rado ponovio. Kada smo se poceli dizati bilo je super, ali kada smo dosli na vrh i culi skljoc znali smo sta slijedi 4,3,2,1 i vise nas nema. Nisam ni glasa ispustio dok se nismo prizemljili. Kad sam dotako tlo jedino sto sam znao reci je bilo aaaaaaaaaaaa. Vristo sam dok me tamo neka zenska otkopcavala i sada mi je zbog toga neugodno, ali stas kad te adrenalin ponese ne mozes se kontrolirati. I bilo je tu jos puno toga, ali da sve opisem ovo ne bi bio post nego knjiga. Navece smo krenuli prema Francuskoj.
Ostatak maturalca vas ocekuje u sljedecem postu. Do tada boook!

nastavljam s uređivanjem svog bloga nakon jako velike pauze, koja je bila izazvana, pa iskreno rečeno ni ja sam ne znam čime. ali to nije ni toliko važno. Važno je da se mi opet družimo s jako puno novih stvari u mojem zivotu. Obećajem biti će tu svega: novih ljubavi , slavlja , tuge , ljutnje , novca itd. Sada moram van cujemo se uskoro. pozzzzzzz

Sinoc sam kao i skoro svake subote bio vani. Sigurno se pitate zasto onda pisem o tome. Pa da ja to vama docaram. Zamislite da neku curu znate jos od svoje 3.godine pa sve do 4. razreda osnovne i da ste super prijatelji u tom razdoblju (prva ljubav), a onda je ne vidite sve do 4.razreda srednje.
Strasno!!!!!!! E i da vam ta cura pridje i pita vas jel je se sjecate (naravno da je se sjecate). Bas to se meni sinoc desilo, sledio sam se, ali bio sam sretan! Nismo skoro nista ni stigli reci jedno drugome ali vjerujem da ce sada biti puno lakse ponovno stupiti u prijateljstvo sa njom. Jer je prvi korak uvijek jako tezak. Sto se tice ostatka veceri nista posebno, ali mogu reci da je bilo rulje.
PS.
Na povratku kuci u busu je bilo zajebancije kao i svaki puta, a jedna je cura slucajno pala mom prijatelju u krilo. Nakon cega su slijedile ovacije u cijelome busu. Sve u svemu bilo je cool!!!!!!!

Ovo nije trebao biti naslov mojega posta, ali je, iz jednostavnog razloga. Danas ja odem na net da si napravim blog a starci kao i svaki puta ˝opet si na Internetu ˝. Kad sam to cuo odmah mi je pao mrak na oci i doslo mi da se propucam. Ali to nije sve, na to se mora nadodati i opet nista ne ucis, stalno si vani ili visis na kompjuteru. Ma moglo bi se to i prezivit ali kad se to oduzi na nekoliko dana onda ti zivot postaje nocna mora. Starci me nikada ne razumiju a znam da nisam jedini s takvim problemom. Najvise mi ide na zivce sto mi ne dopustaju da neke zivotne odluke donosim sam a imam 18. god. To je katastrofa. Ja se trudim razumjeti starce u nekim situacijama ali ih u nekima totalno ne kuzim. Znam da svatko tko posjeti moj blog ima reci nesto o ovoj temi zato ocekujem vase komentare, pa makar bili i negativni. Uzivajte i zivite punim plucima i ne dopustite da vas u tome sputavaju.
PS.
Ali uvijek morate imati neke granice koje si sami trebate zadati (npr. necu probati drogu , sudjelovati u orgijama i sl.)